Vijeće Apelacionog odjeljenja za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog pretresa, izreklo je dana 11. aprila 2011. godine drugostepenu presudu kojom je Krsto Savić oglašen krivim da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) (progon) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH. Za navedeno krivično djelo, apelaciono vijeće izreklo je optuženom Saviću kaznu zatvora u trajanju od 17 godina.

 

Optuženi Savić oslobođen je dijela optužbi da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) KZ BiH iz razloga što nije dokazano da je optuženi počinio djela koja su mu stavljena na teret.

 

Apelaciono vijeće otpremilo je 22. juna 2010. godine presudu kojom se prvostepena presuda Suda BiH od 24. marta 2009. godine u osuđujućem dijelu ukida i određuje održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem Odjela I za ratne zločine Suda BiH.

Nakon održanog pretresa, Apelaciono vijeće Odjela I izreklo je presudu kojom je oglasilo Krstu Savića krivim što je u periodu od polovine juna mjeseca do kraja 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske, policije i paravojnih jedinica Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije Republika Srpska, na civilno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo općina Nevesinje, Kalinovik, Gacko i Bileća, postupajući, između ostalog, kao visoko pozicionirani policijski funkcioner i obnašajući nekoliko visokih funkcija istovremeno, znajući za taj napad, zajedno sa drugim visokim zvaničnicima, učesnicima napada, planirao i naredio progon na nacionalnoj i vjerskoj osnovi bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općina Gacko, Bileća, Nevesinje i Kalinovik. To je čino na način da je preko njemu podređenih načelnika SJB organizirao nezakonito zatvaranje svih vojno sposobnih Bošnjaka i Hrvata navedenih općina u zatočeničke objekte, o čemu je redovno izvještavan na sastancima sa načelnicima SJB, putem sedmičnih ili periodičnih izvještaja, a lično rukovodio napadima pripadnika SJB Nevesinje na civilno stanovništvo u kojima su pripadnici bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u općini Nevesinje ubijani, nezakonito zatvarani u zatočeničke objekte i u njima mučeni,  ili odvođeni na nepoznata mjesta od kada se vode kao nestali. Optuženi je svojim naredbama civilno stanovništvo razdvajao i određivao mjesto zatočenja, koordinirao aktivnosti policijskih snaga sa vojnim snagama na području Nevesinja u kojima je cjelokupno civilno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo općine Nevesinje prisilno preseljeno van teritorije Srpske Republike BiH.

 

Istovremeno, apelaciono vijeće je donijelo rješenje kojim se optuženom produžava pritvor koji po ovom rješenju može trajati do upućivanja na izdržavanje kazne, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.