Vijeće Apelacijskoga odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održane sjednice, otpremilo je dana, 17. svibnja 2010. godine pravomoćnu presudu kojom se odbija, kao neutemeljena, žalba Tužiteljstva BiH, a žalba branitelja optuženika Momira Savića, djelomično uvažava, te se prvostupanjska presuda od 3. srpnja 2009. godine preinačava.

 

Prvostupanjska presuda je preinačena u odnosu na točku 6. izrjeke, tako što se optuženik oslobađa optužbe da je za vrijeme širokoga i sistematskoga napada srpske vojske, policije i paravojnih srpskih postrojbi, usmjerenoga protiv civilnoga bošnjačkoga stanovništva na teritoriju općina Višegrad i Rudo, znajući za taj napad, prvo kao pripadnik neutvrđene paravojne postrojbe u vrijeme djelovanja Užičkoga korpusa bivše JNA, a zatim kao komandir 3. čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u  razdoblju od 07. lipnja 1992. pa do konca rujna 1992. godine, često dolazio uniformiran i naoružan u kuću T.B. u Višegradu, gdje ju je silovao i pri tome ponižavao, dolazeći prljav  i neuredan i govoreći joj da je „dosta rađala muslimansku djecu i da treba da rađa i srpsku“, tukao je i prijetio da ne smije nikome ništa reći, a jednom prigodom oduzeo i novac koji je posjedovala, što je sve skupa kod iste izazivalo stalni strah i zbog čega i danas osjeća probleme zdravstvene i psihičke naravi, čime bi počinio kazneno djelo zločini protiv čovječnosti iz članka 172. stavak (1) točke h) u svezi s točkom g) KZ BiH.

 

Prvostupanjska presuda je, također, preinačena i u odluci o kaznenopravnoj sankciji, na način da je optuženik za radnje opisane pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 7. i 8. izrjeke prvostupanjske presude, za koje je oglašen krivim zbog kaznenoga djela zločini protiv čovječnosti iz članka 172 stavak (1) točka h) u svezi s točkama a), d), e), f),  i) i k) KZ BiH,  osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina.

 

U ostalome dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.