Ovo rješenje doneseno je po žalbama koje su uložili Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, Damjanović Goran i Damjanović Zoran na rješenje Suda od 09. lipnja 2006., kojim je optuženicima pritvor produžen do okončanja glavnoga pretresa. Vanraspravno vijeće je odbilo žalbe Damjanović Gorana i Tužiteljstva BiH, a uvažilo žalbu Damjanović Zorana, te preinačilo prvotno rješenje, tako što se Damjanović Zoranu pritvor ukida odmah.
Između ostalog, vijeće je zaključilo da nisu predočeni konkretni dokazi, koji bi doveli do zaključka da će optuženik Damjanović Zoran na slobodi ometati kazneni postupak. Vijeće je prihvatilo zaključak suca za prethodno saslušanje da tužitelj nije ponudio konkretne dokaze koji bi ubijedili Sud da postoji opasnost od bjekstva ovog optuženika.
Optužnica Tužiteljstva BiH tereti Damjanović Gorana i Damjanović Zorana za kazneno djelo ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 173. stavak 1. točka c (mučenje) Kaznenoga zakona BiH. Prema navodima optužnice oni su kao pripadnici Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine 2. lipnja 1992. godine aktivno sudjelovali u premlaćivanju grupe od dvadeset do trideset zatočenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u naselju Bojnik, općina Novi Grad, Sarajevo.
