Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 26. januara 2018. godine optužnicu koja optužene tereti da su počinili:
i
Optužnica tereti optužene da su u periodu od mjeseca jula 1993. godine pa do mjeseca marta 1994. godine, u toku oružanog sukoba između HVO-a i AR BiH Nedžad Ćorić, kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO i Kažnjeničke bojne, Jure Kordić, kao pripadnik 1. bojne 2. brigade a od 01.10.1993. godine do 19.04.1994. godine, te pripadnik logistike 2. brigade te od 01.03.1993. godine do 31.12.1993. godine i pripadnik Kažnjeničke bojne, Dražen Lovrić kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO u svojstvu zapovjednika voda, Nedžad Tinjak kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO do 30.06.1993. godine pomoćnik zapovjednika bojne VOS i pripadnik Kaženjeničke bojne, Nuhan Šikalo kao pripadnik HVO (1. bojna Bijelo Polje) od 18.05.1993. do 30.04.1996. godine, Dario Mihalj kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO do 15.02.1993. godine a od 19.04.1993. godine pripadnik HVO, Stanko Škrobić kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO – autojedinica, Tomislav Ančić kao pripadnik 1. bojne 2. brigade u svojstvu referenta općih poslova, Marinko Šunjić kao pripadnik 1. bojne 2. brigade do 30.06.1993. godine a od 01.07.1993. godine pripadnik 3. bojne 2. brigade i Slavko Golemac kao pripadnik 1. bojne 2. brigade HVO, kao dio širokog i sistematičnog napada HVO vojske i Vojne policije usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva na teritoriji Hercegovine, konkretno na teritoriji općine Mostar, koji je počinjen u sklopu državne ili organizacijske politike da se izvrši takav napad i znajući za takav napad, koji je imao za cilj zatvaranje, zlostavljanje i progon bošnjačkog civilnog stanovništva sa teritorija planirane Hrvatske države Hereg Bosne, u kojem su optuženi Nedžad Čorić i dr. svojevoljno i svjesno učestvovali i u okviru kojeg je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti sa područja Mostara nezakonito uhapšeno i odvedeno u logor Vojno, općina Mostar, gdje su držani do razmjene 02.12.1993. godine u nehumanim uslovima, kao i stotine muškaraca bošnjačke nacionalnosti koji su izvođeni iz logora Heliodrom na prisilni rad, pa nezakonito zatvarani u logor u mjesto Vojno, gdje su držani u ponižavajućim i nehumanim uslovima u garaži i podrumu jedne kuće, izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, mučenju, znajući kakva je bila priroda tog sistema i sa namjerom da ga unaprijede, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno s Radić Markom, Šunjić Draganom, Brekalo Damirom, Vračević Mirkom, Mihalj Mariom, Kolobara Ivicom i dr., s kojima su dijelili zajednički plan, optuženi Čorić Nedžad i dr. svojim radnjama počinili ili na drugi način pomagali i podržavali činjenje različitih oblika fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja, te doprinosili stvaranju uslova u logoru koji su bili brutalni i ponižavajući, a koji zločini su počinjeni u cilju udruženog zločinačkog poduhvata ili su bili kao prirodna i predvidiva posljedica, a što je u suprotnosti sa međunarodnim humanitarnim pravom i Ženevskom konevcijom o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine, član 3. stav 1. tačke a) i c).