Predmeti u fazi pretresa ili žalbe na presudu

Dokumenti 29.07.2008. Stupar Miloš i drugi (Kravice) Prvostepena presuda 09.09.2009. Stupar Miloš i drugi (Kravice) Drugostepena presuda Svi dokumenti su u PDF formatu. Za njihov pregled potreban je Adobe Acrobat reader.

Činjenični osnov optužnice:

Optužnica navodi da su optuženi, kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, u periodu između 10. i 19. jula 1995. godine,  počinili krivično djelo genocida. Navedeno krivično djelo, kako navodi optužnica, je učinjeno u okviru širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) na bošnjačko stanovništvo u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, sa zajedničkim planom djelimičnog istrebljenja skupine bošnjačkog naroda.

Kako se navodi u optužnici optuženi su u napadu sudjelovali u različitim svojstvima, i to:

• Stupar Miloš je djelovao u svojstvu komandanta Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
  
• Trifunović Milenko u svojstvu komandira Trećeg voda „Skelani“ u sastavu Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
• Džinić Brano u svojstvu specijalca-policajca Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
• Matić Milovan kao pripadnik Vojske Republike Srpske, 
• a ostali optuženi su djelovali u svojstvu specijalaca-policajaca navedenog Trećeg voda „Skelani“.
  

Optužnica navodi da su optuženi dana 12. i 13. jula 1995. godine bili raspoređeni duž ceste Bratunac-Milići između sela Kravica i Sandići, općina Bratunac uključujući i dio ceste kod skladišta Zemljoradničke zadruge Kravica, i preduzimali radnje navedene u nastavku.  

Optuženi su, kako činjenični navodi optužnice ističu, osiguravali i kontrolisali navedenu cestu u skladu sa planom prisilnog preseljenja oko 25 hiljada žena, djece i staraca bošnjačke nacionalnosti iz zaštićene zone Srebrenice. Takođe su, prema istim navodima, 13. jula 1995. godine izvodili sigurnosne operacije u vidu izviđanja i napada iz tenkova i drugog oružja na kolonu Bošnjaka na području Kamenice prisiljavajući muškarce Bošnjake na predaju.

Tokom istoga dana optuženi su navodno patrolirali navedenom cestom i pravili zasjede kako bi presreli i zarobili muškarce bošnjačke nacionalnosti iz kolone muškaraca koji su pokušavali da pobjegnu na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Više hiljada zarobljenih muškaraca su, prema navodima optužnice, držali na i oko livade u Sandićima, općina Bratunac. Jedan broj njih su predali pripadnicima Vojske Republike Srpske koji su ih odvezli kamionom u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag. Ostali muškarci su kamionima transportovani na različite lokacije, uključujući i skladište Zemljoradničke zadruge u Kravici.   

Kako optužnica dalje navodi, više od hiljade zarobljenih muškaraca Bošnjaka su zatvoreni u skladište Zemljoradničke zadruge u Kravici. U ranim večernjim satima istog dana zarobljenici su navodno usmrćeni, u prisustvu optuženog Stupar Miloša, tako što su optuženi Trifunović Milenko, Jakovljević Slobodan, Radovanović Aleksandar, Stevanović Miladin, Mitrović Petar, Medan Branislav, Maksimović Velibor i Živanović Dragiša pucali iz automatskih pušaka, optuženi Džinić Brano na njih bacao bombe, a optuženi Matić Milovan municijom punio okvire koji su korišteni za ubijanje.   
            

Tačke optužnice:

Svi optuženi se terete kao saučinitelji za krivično djelo genocid iz člana 171. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH).

Stupar Miloš i Trifunović Milenko se kao komandanti terete za odgovornost po članu 180. KZ BiH (individualna krivična odgovornost) jer su navodno prisustvovali na mjestu masovnog pogubljenja zarobljenika, a nisu intervenisali sa ciljem da zaštite zarobljenike, nego su pomogli i podržali izvršioce.

Trifunović Milenko se, takođe, tereti za odgovornost prama radnji svojih podređenih (komandna odgovornost) na osnovu člana 180. stav 2. KZ BiH, jer je navodno znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti krivične radnje ili da su ih počinili, a on nije preduzeo potrebne i razumne mjere da takve radnje spriječi.

Optužnica, takođe, navodi da su svi optuženi zajedno sa drugim jedinicama VRS i MUP-a RS bili članovi i svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koji je, između ostalog, imao za cilj da:

• žene i djecu prisilno premjestiti iz enklave Srebrenica u Kladanj, i
• hiljade muškaraca i mladića od 16 do 60 godina starosti zarobi, zatoči, strijeljanjem pogubi i ukopa.    
  

Tok postupka:

Sud je optužnicu potvrdio 19. decembra 2005. godine.

Optuženi su se 03. februara 2006. godine izjasnili da nisu krivi (za optužene Stupar Miloša, Trifunović Milenka, Mitrović Petra, Radovanović Aleksandra, Jakovljević Slobodana, Stevanović Miladina i Živanović Dragišu  Sud je implicirao izjašnjenje da nisu krivi, jer se ovi optuženi nisu izjasnili po pitanju krivnje).

Glavni pretres u ovom predmetu je počeo 9. maja 2006. godine.

Dana 29. jula 2008. godine, Sud je donio prvostepenu presudu i oglasio sedmoricu (7) optuženih krivim za krivično djelo genocida. Sud je optužene Milenka Trifunovića, Branu Džinića i Aleksandra Radovanovića osudio na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od četrdeset i dvije (42) godine, optužene Miloša Stupara, Slobodana Jakovljevića i Branislava Medana na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od četrdeset (40) godina, a optuženog Petra Mitrovića na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od trideset i osam (38) godina. Četvorica (4) optuženih, Velibor Maksimović, Dragiša Živanović, Milovan Matić i Miladin Stevanović su istom presudom oslobođeni po svim tačkama optužnice.

Presudom od 9. septembra 2009. godine Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine preinačilo je prvostepenu presudu od 29. jula 2008. godine u smislu kazne, pa je drugostepenom presudom optuženi Milenko Trifunović osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 33 godine, optuženi Brano Džinić na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine, optuženi Aleksandar Radovanović na kaznu dugotrajnog zatvora u trajnju od 32 godine, optuženi Slobodan Jakovljević na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina, te optuženi Branislav Medan na  kaznu dugotrajnog zatvora u trajnju od 28 godina, dok je prvostepena oslobađajuća presuda u odnosu na Milovana Matića potvrđena. Istom presudom u odnosu na optuženog Miloša Stupara ukinuta je prvostepena presuda i određen pretres pred Apelacionim vijećem Odjela I za ratne zločine Suda.