Predmeti u fazi pretresa ili žalbe na presudu

Dokumenti 30.05.2008. Mejakić Željko i drugi Prvostepena presuda 16.02.2009. Mejakić Željko i drugi Drugostepena presuda Svi dokumenti su u PDF formatu. Za njihov pregled potreban je Adobe Acrobat reader.

Činjenični osnov optužnice:

Optužnica navodi da su optuženi direktno učestvovali u zlostavljanjima i progonima koji su u periodu od 30. aprila do kraja 1992. godine počinjeni nad nesrpskim stanovništvom na području opštine Prijedor.  U okviru plana stalnog preseljavanja nesrpskog stanovništva, prema navodima optužnice, više od 7 000 nesrpskih civila je bilo predmet zarobljavanja, odvođenja i samovoljnog zatvaranja u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.  U ovim logorima zatočeni su navodno držani u nehumanim uslovima i podvrgnuti teškom fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju.

Prema navodima optužnice, Željko Mejakić je u periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. godine kao načelnik bezbjednosti i de facto komadant logora Omarska bio nadređen i odgovoran za sve tri smjene straže u logoru kao i za živote preko 3 000 zatočenih civila.  Između ostalog, optužnica ga tereti za događaj koji se navodno desio sredinom juna 1992. godine kada je šest zatvorenika teško premlaćeno od strane logorskih stražara i posjetilaca.  Prema optužnici, kao posljedica premlaćivanja, jedno lice je dobilo posjekotinu od napada nožem i frakturu lobanje, dok je jedno lice preminulo. 

Momčilo Gruban je, prema navodima optužnice, od 24. maja do 30. augusta 1992. godine, bio komandir jedne od tri smjene straže u logoru Omarska.  Optužnica navodi da je on, između ostalog, odgovoran za događaje koji su se desili u junu 1992. godine kada je grupa stražara i posjetilaca logora na smrt pretukla četiri lica.  Na ovaj način je optuženi, navodno, ojačao funkcionisanje logorskog sistema i zlostavljanja zatočenih u logoru.

Optužnica dalje navodi da je od 24. maja do 30. augusta 1992. godine, Duško Knežević, bez službenog položaja u logorima Omarska i Keraterm, redovno ulazio u njih, te po svojoj volji i neometano počinio ubistva i premlaćivanja zatočenika.   Između ostalog, navodi se da je optuženi, početkom jula, koristeći palice, sa još četiri lica surovo pretukao jednog zatočenika.    

Dušan Fuštar je, prema navodima optužnice, od 24. maja do 30. augusta 1992. godine, bio komandir jedne od tri smjene straže u logoru Keraterm.  Između ostalog, Dušan Fuštar je navodno učestvovao u odabiru približno 20 muškaraca koji su odvedeni s mjesta zatočenja u logoru Keraterm i streljani.

Tačke optužnice:  

Optužnica tereti Željka Mejakića i Momčila Grubana za krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa sljedećim tačkama:

a)      lišenje druge osobe života (ubistvo),
e)      zatvaranje,
f)       mučenje,
g)      seksualno nasilje,
k)      druga nečovječna djela i
h)      progon,

u vezi sa članovima 29. i 180. stav 1. i 2. KZ BiH.

Optužnica tereti Duška Kneževića za krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH u vezi sa sljedećim tačkama:

a)      lišenje druge osobe života (ubistvo),
f)      mučenje,
k)      druga nečovječna djela,
h)      progon i
g)      seksualno nasilje,

u vezi sa članovima 29. i 180. stav 1. KZ BiH.

Optužnica tereti Dušana Fuštara za krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH u vezi sa sljedećim tačkama:

a)      lišenje druge osobe života (ubistvo),
e)      zatvaranje,
f)      mučenje,
k)      druga nečovječna djela i
h)      progon

u vezi sa članovima 29. i 180. stav 1. i 2. KZ BiH.

Tok postupka:

Sud je optužnicu prihvatio / potvrdio 14. srpnja 2006. godine.  Na ročištu za izjašnjenje o krivnji održanom 28. srpnja 2006. godine optuženi su se izjasnili da nisu krivi.  Glavni pretres je započeo 20. decembra 2006. godine.  Trenutno je u toku iznošenje dokaza Tužilaštva. Trenutačno je u tijeku izvođenje dokaza obrane.

Sud je 17. travnja 2008. godine donio rješenje o razdvajanju predmeta, te se ovaj predmet od tada vodi pod nazivom Željko Mejakić i dr. (X-KR-06/200) u odnosu na optuženike Željka Mejakića, Momčila Grubana i Duška Kneževića, a Dušan Fuštar (X-KR-06/200-1) u odnosu na optuženika Dušana Fuštara.  

22. travnja 2008. godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužiteljstva BiH i optuženika Dušana Fuštara, Sud je izrekao presudu kojom je Dušan Fuštar oglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, te kažnjen sa 9 (devet) godina zatvora.

Dana 30. svibnja 2008. godine, Sud je donio prvostupanjsku presudu kojom je Željko Mejakić oglašen krivim za kazneno djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 21 godine, Momčilo Gruban oglašen je krivim za kazneno djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, Duško Knežević oglašen je krivim za kazneno djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 31 godine.

Apelacijsko odjeljenje Suda je nakon održane javne sjednice 16. veljače 2009 godine, donijelo drugostupanjsku presudu kojom je presuda Suda od 30. svibnja 2008. godine preinačena u pogledu pravne ocjene kaznenoga djela. Drugostupanjskom presudom Željko Mejakić, Momčilo Gruban i Duško Knežević oglašeni su krivim po osnovu udruženog zločinačkog pothvata za sve radnje utvrđene prvostupanjskom presudom. U pogledu odluke o kazni, Apelacijsko vijeće je potvrdilo kaznu dugotrajnoga zatvora za Željka Mejakića u trajanju od 21 godine i Dušku Kneževiću u trajanju od 31 godine, dok je Momčilu Grubanu umjesto ranije izrečenih 11 godina, kazna smanjena na sedam godina. U ostalom dijelu žalbe su odbijene kao neutemeljene i prvostupanjska presuda je potvrđena.