Sudeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održane glavne rasprave, izreklo je 25. svibnja 2012. godine presudu kojom su optuženici Duško Jević i Mendeljev Đurić oglašeni krivim da su počinili kazneno djelo genocid iz članka 171. točke a) i b) Kaznenog zakona BiH (KZ BiH) u svezi s člankom 180. stavak 1. i člankom 31. KZ BiH. Sudbeno vijeće im je izreklo kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina za optuženog Jevića, odnosno 30 godina za optuženog Đurića.

 

Istodobno, sudbeno vijeće je oslobodilo optužbe optuženike Neđu Ikonića i Gorana Markovića da su počinili kazneno djelo genocid iz članka 171. točke a) i b) KZ BiH.

 

Optuženici Jević i Đurić su oglašeni krivim što su, u razdoblju od 10. do 19. srpnja 1995. godine, Đuško Jević u svojstvu pomoćnika zapovjednika Specijalne brigade policije MUP-a RS i zapovjednika Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije, a Mendeljev Đurić u svojstvu zapovjednika I čete Centra za obuku Jahorina, svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog pothvata, među kojima su bili neki časnici GŠ VRS i viši časnici za sigurnost VRS, te drugi pripadnici vojnog i civilnog vrha Republike Srpske, koji su postupali u namjeri da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda, prisilnim premještanjem oko 40 000 žena, djece i staraca i pogubljenjima po kratkom postupku između 7 000 i 8 000 muškaraca Bošnjaka. Optuženici Jević i Đurić svjesni da se vrši prisilno premještanje civilnog stanovništva i da će muškarci Bošnjaci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili su pripadnicima I čete da učestvuju u prisilnom premještanju bošnjačkog civilnog pučanstva iz Potočara, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tzv. „Bijeloj kući“, kao privremenom zatočeničkom objektu, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u skladištu ZZ Kravica.

 

***

Svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja (Član 3. ZKP BiH).

 

Prvostupanjsko vijeće donosi odluku temeljem dokaza koje na glavnoj raspravi izvedu tužitelj i obrana. Prvostupanjsko vijeće ne utvrđuje materijalnu istinu, nego presudu zasniva na dokazima izvedenim na glavnoj raspravi koji moraju biti van razumne sumnje da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

Ova odluka nije pravomoćna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Apelacijsko odjeljenje ovoga suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i obrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih iznesu u prvostupanjskome postupku.

 

Poštivanje principa pretpostavke o nevinosti integralni je dio prava na pravično suđenje. Ne preporučuje se komentiranje odluka prvostupanjskoga vijeća do donošenja pravomoćne odluke. Mišljenja i informacije u svezi s sudbenim postupcima koji su u tijeku treba da budu prenošene i širene samo onda kada to ne stvara predrasude u pogledu pretpostavke o nevinosti osumnjičenika ili optuženika (Dodatak Preporuci Rec (2993) 13 Komiteta ministara Vijeća Europe od 10. srpnja 2003. godine).

 

Ukoliko dođe do komentiranja ove odluke, preporučuje se korištenje dodatnih pojašnjenja ovlaštenog glasnogovornika Suda. Poželjno je u komentare uključiti i mišljenja kompetentnih sugovornika iz akademske i odvjetničke zajednice.

Ispiši      Pošalji prijatelju